I snilo mi se to i snivaće mi se,
I opet će mi se to nekad sniti,
I isponova tako sve, sve ovaplotiti,
I vama prisniće se, ono što mi dođe u sne.
Tamo, podaleko, na drugoj strani svijeta,
Talas za talasom hodi, bijući o hridi litica,
A na njemu zvijezda, čovjek i ptica,
I java i sni, i smrt – talas preko talasa.
Datost vremena ne treba meni: bio sam, jesam, i biću,
Život – čudo posred čuda je, i ja začuđen kleknuću,
Samotan, kao sirotan, ničice pašću i ležaću,
Samcit posve među ogledalima – okružen pričinama
Mora i gradova, što buktinjaju u dimnom čadu,
A matera suzna dok dijete u naručje sopstveno uzima.
1974.
Presabrao sa ruskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić
Na slici Arsenije sa sinom Andrejem, 1934.
